Zlatni rez je matematičko-strukturalni pojam kojeg se najčešće veže za umjetnost, jer je u povijesti umjetnosti najčešće korišten. To je način podjele neke vrijednosti s faktorom od približno 1.6  Teorija zlatnog reza započeta je još u antici, a svoj procvat imala je u renesansi, kada su umjetnici i matematičari (ali i fizičari i astrolozi) tražili savršenstvo u kompozicijama poznatih struktura.

Nakon mnogo stoljeća teorije smatra se da je zlatni rez najsavršeniji rez u prirodi, potpuno savršen ljudskom oku, harmonija između izrazite preciznosti i kaotične nesavršenosti. Mnogo je nedovršenih pitanja u vezi s zlatnim rezom, no jedno je sigurno da čovjek još uvijek teži slici savršenstva, u svim sferama života pa tako i arhitekture i dizajna umjetnosti.

Kada se pogledaju mnoga umjetnička djela, posebno iz tog vremena, vidi se da umjetnici svoje motive postavljaju na mjesto zlatnog reza, a najviše u umjetnosti i graditeljstvu. U Italiji postoji mnogo primjera crkvi i dvoraca u toj kompoziciji. Ako se ikada zapitate zašto toranj ne stoji na sredini obrambenog zida, to nije greška, već zlatni rez…

Švicarski arhitekt Le Corbusier, poznat po svom doprinosu suvremenom međunarodnom stilu, usmjerio je svoj dizajn i filozofiju na sustave harmonije i proporcija.  Le Corbusier eksplicitno koristi zlatni rez u svom sustavu za skalu arhitektonskih proporcija. Njegova Villa Stein, kao i mnoga druga arhitektonska zdanja igrađena su  u skladu sa omjerima zlatnog reza. Netko će pomisliti da su harmonija i proporcija bitna samo u umjetnosti i graditeljstvu, no stručnjaci koji su poručavali zlatni rez kao takav, utvrdili su da je to najprirodniji i najskladniji omjer uopće. Tako će zlatni rez imati jako bitnu ulogu i pri uređenju interijera. Istraživači su otkrili taj omjer i  koriste ga u svim područjima od umjetnosti do glazbe i pokazalo se da je taj način poretka određenih komponenti veoma ugodan za oči. Arhitekti su prije više stotina godina koristili zlatni omjer i implemetnirali ga u interijere. Primjer je Partenon ( dio Grčke Akropole u Ateni) koji je sastavljen od više pravokutnika a  stupovi i postolja su u savršenom položaju.

Ne morate biti svjesni matematike za uređenje interijera, samo zapamtite da je omjer oko 1.62:1. Na primjer stol koji je dimenzija 162×100 cm  izgledat će mnogo skladnije od stola koji je izrađen u nekom drugom omjeru.  Potražite ovaj omjer pri odabiru namještaja ili predmeta kao što su vaze i okviri za slike i ubrzo ćete primjetiti kako ste estetiku samog predmeta ali i prostora podigli na jednu višu razinu. Tako i sami možete biti dizajner  koji slijedeći svoje znanje i misono-osjećajne sposobnosti svoga uma, oblikuje prostor koristeći se zakonima geometrije. Uz tri dimenzije – širinu, visinu i dubinu, arhitekt/dizajner pri stvaranju djela, osjeća i spoznaje prostor- vrijeme, četvrtu dimenziju te ju i osmišlja unoseći ritam i dinamiku u svoje djelo.